Andrea Grgić: DRAGE STVARI

DRAGE STVARI

Drage stvari skrivene su od pogleda
Stare su i potrošene
Neugledne
Uništene
Pogledam ih kad više ne mogu zatvoriti ladicu
Kad ih odlučim baciti u smeće
Izbaciti na ulicu
Ali nešto me uvijek spriječi
Obično neki papirić
Značka
Osušeni kist za tanke linije koji ću možda jednog dana upotrijebiti
Onda ih presložim da im bude lijepo
Pa kad sam već tu
Ubacim još ponešto
Da napravim mjesta na polici
Da se mogu dobro osjećati
Jer za koji dan
Pokrit će se prašinom
I mirovati
Na sigurnom
Do sljedeće prilike
Moje drage stvari