Na put ćeš poći i vidjet luke,
nekom ćeš drugom pružiti ruke,
a nikog neće bit kraj tvog dvora,
samo ta pusta tišina mora.

Dani će rasut snove što žive
sa tvojom pjesmom i pjesmom rive,
usnut će mjesec u krošnji bora,
na tebe sjećat tišina mora.

Tihe će noći na nas se sliti,
a tebe neće u njima biti,
ostat će samo što ostat mora:
taj gluhi spokoj, tišina mora.
A iza tebe, ko vječnost spora,
dane će osut tišina mora.

Sa nešto sjete i sitnih bora
ostat će samo što ostat mora.
A iza tebe, ko vječnost spora,
ostat će samo tišina mora.

(Priredila: Karolina Zlatar Radigović)