Poštovani g. Feriću,

očekivala sam Vaše obraćanje nama, članovima HDP-a i prije, a ne tek nakon pokrenute peticije te potom i istupa iz Društva cijenjenih kolegica Pintarić i Knežević, povod čemu je bio traljav posao oko Javnog poziva Ministarstva kulture i medija za stimulacije književnih djela.

Optimistična kakva jesam, smatrala sam da ćete „odgovornost“ koju ovlaš spominjete u prvoj rečenici Vašega današnjeg obraćanja članstvu, a u vezi svega „što se dogodilo s ovim nesretnim natječajem“, završiti logičnom, jednostavnom rečenicom „dajem neopozivu ostavku“. A zbog svih onih, kako kažete, „grešaka koje su se u žurbi potkrale“ i koje se „nikako ne bi dogodile da smo imali više vremena, formirali radnu skupinu koja bi sastavila kriterije, a onda ih dala na uvid članovima“. Da smo, da smo…

Priznajete, „propusti su se dogodili, oni su izazvali ogorčenost brojnih članova našega društva“ i Vi je razumijete. No, očito nedovoljno da biste bili svjesni kako se za njih daje – ostavka. Kako se ista očigledno neće zbiti, neopozivu ću ostavku na članstvo u HDP-u dati ja. Neka nokturno bude svečaniji. I neka bude dio moje male, sićušne, ali dugogodišnje bitke protiv pojave koja je u nas opća, ne samo Vaša, daleko od toga. Nesposobnost, neodgovornost i nesavjesnost već dugo marširaju po našoj književnosti i kulturi općenito i u tom se maršu s toliko nespremnosti i mimo dijaloga usuđuje raspravljati o književnom i svakom drugom stvaranju. Donose se pritom novi i noviji kriteriji, za njih osnivaju nova i nova povjerenstva i žiriji, iz njih rastu još brojnija stara i nova mišljenja te se potom, logično, izvršavaju mnoge nove i nove loše odluke.

Za autore svjesne svoje snage i vrijednosti, ovo mora biti doista bolan trenutak, a motiv njihova revolta protiv prosječnosti koju Vi promičete nabujalom birokratizacijom kriterija i odlučivanja bez zamjeranja nadležnima (Nadležnoj) u Ministarstvu kulture i medija ljudski je savršeno razumljiv.

Na kraju ću se i ja poslužiti kondicionalom. Da je…da je na primjer godina 1932., bio bi živ Miroslav Krleža i napisao bi: „Glasovi iz tmine. Svijeća u ruci. Krčma. Sve sasvim mračno. Daleki lavež. Hrvatski književni nokturno.“

Kako iz Vašeg pisma ne vidim ohrabrenje, već samo sve veće širenje pojave o kojoj zbori bard, molim Vas da me već danas izbrišete iz članstva HDP-a.

S poštovanjem

Snježana Banović

U Zagrebu 5. svibnja 2021.