OTAC SE VRAĆA SA SLUŽBENOG PUTA
.
Pamtim ko sad.
Ništa u rukama nije imao tata
kad je iznenada, s vrata, reko:
Evo me!
Niste zar mislili da sam umro?
Kuća tako skočila
da majka kroz nju propade:
Svi su nam govorili da jesi,
a mi smo uvijek znali da nisi!
Penjemo se, nas trojica,
uz planinu našeg oca.
Usput ga posvuda
ljubimo, ljubimo, ljubimo…
da mu ruke nikada više
ne budu prazne.
radio gornji grad 
