Ana Nikvul: Rod

ogiii2

fotografija ognjen karabegović

rod
.
to je onaj zahvat kada se zahuktaš
i napunjen vrhom neke snage vrele
žao ti da zaspiš jer će san da ode
od punoće sebe sazdan predanosti
i kad sebe vidiš u drugome nekom
ko je tačno rekao tvoju misao zrelu
pa sve misliš da je rođak ti po krvi
nepoznat a stvaran junak ti iz glave
pa ti bude krivo što ti nisi prvi
tu istu nagradu slova i sintagmi
metafora brdo osvojio smelo
i još ti u glavi sve do jutra vrelo
sve od sreće što ima neko tebi isti
i da nisi posve jedinac na svetu
osamnik što nosi kosti u zubima
baš kao što i ti rođen je pod čergom
od samoće kamen terao uz brdo
i stigao tamo gde i ti si sada
da zaključiš da i za te negde čuči nada
da postoji svemir i da se još deli
na nafore male za sve srodne duše