Kultura ruganja, difamiranja, potkapanja, minoriziranja, dociranja, pokazivanja “fige u džepu”, sprdanja, vježbanja vještine “nevinih u ludnici”, sve to u svrhu da se dobije na važnosti, pokaže nepostojeća “akademska pamet” i da se javni život još više uglibi u kič, ravnodušnost, bezidejnost i cinizam najgore vrste. Polemike u koje se uključuju “navijači” umjesto nositelja zdravoga razuma. Trijumf nenačitanosti i uličarske otresitosti. Zamorna, zamorna glupost, ludost dostojna ¸Erazmova pera. Pravo vrijeme da se čovjek okrene sebi i svome poslu i dovrši ono što je započeo prije pola stoljeća.
Portali niču kao gljive poslije kiše, jedan gluplji od drugoga, pod zajedničkim nazivnikom nepismenosti, skarednosti, senzacionalizma i parazitizma. Podmeću se lažni idoli, varalice, krimosi, demagozi, “spasitelji nacije” , vuci u ovčjoj koži. Profitira se na bijedi i neukosti mase, željne “sudjelovanja” u nečemu, pa bila to i najđavolskija rabota ugrožavanja tuđe privatnosti i slobode. Ne daju ti živjeti, misliti, raditi, ostarjeti, umrijeti daleko od njih, već te zaskaču kao aveti u medijskoj šumi laži, obmana i nakaradnih konstrukcija. Dođe mi da zamolim svoga prijatelja Juraka da mi napravi nekakav oklop, pa da ga navučem prije no što krenem “u susret javnosti”. Razmislit ću o time najozbiljnije.
Ne znam više, imponiraju li mi ljudi koji to mogu izdržati, ili im se počinjem čuditi što šute i što već nisu na imaginarnim barikadama. A bit će ipak, da ovo nije moje doba i da malo što stvarno razumijem.
F. G.