Što se nekad slavilo, već je dugo zaboravljeno, na primjer današnji dan 1941., znan kao Dan ustanka u Hrvatskoj.

Dugo se godina taj datum obilježavao svečanostima diljem Hrvatske u kojima bi Gundulićeva pastirska igra”Dubravka” (prikazana prvi put daleke 1628. godine u Dubrovniku, na dan sv. Vlaha), spektakularno obnovljena 1946. u režiji i obradi Tita Strozzija, inscenaciji Ljube Babića i uz glazbu Jakova Gotovca, imala središnje mjesto. Pastirica Dubravka simbolizirala je i u to doba slobodu i nezavisnost kao i “rodoljubni zanos i ljubav prema slobodi svoga grada i svoje domovine”, usto i to da “nikakve žrtve nisu prevelike za slobodu i što jasno iznosi da domovinu treba sačuvati slobodnom od tuđinskog jarma”.

Pritom je zanemarena činjenica da je isti umjetnički tim producirao Dubravku i za mnoge svečane prilike tijekom NDH-a, ali i prije, sve od 1933. kada je prikazana u sklopu svjetskoga Kongresa PEN-a u Dubrovniku.

Inače, “Dubravka” je svoju prvu produkciju nakon Gundulićeva doba doživjela 1888. u gornjogradskom kazalištu u Zagrebu kada je glazbenu pratnju skladao Ivan. pl. Zajc. Potom ju je 1920. režirao Branko Gavella, s glazbom A. Dobronića. Tijekom NDH-a, u Zagrebu opet Tito Strozzi, a producirana je za iste namjene i u Osijeku, ali u režiji Marka Foteza.

Gotovac je komponirao Dubravku 1928. vrhunski ilustriravši Gundulićevo djelo, osobito u završnoj Himni slobodi koja će 50-ih postati te ostati sve do danas zaštitni znak svečanog otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara.

Pa sretan nam Dan ustanka!

Više o proslavama velikih datuma i “Dubravci”, u mojoj “Kazalište za narod” by Fraktura – najbolja literatura, 2020.

Foto: skica za svečanost proslave Dana ustanka u Hrvatskoj iz davnog, poratnog doba, by Krsto Hegedušić, u Malom kazalištu u Frankopanskoj Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Croatian National Theatre in Zagreb