Vjetrovita

Lik odvojen od djela, srče opravdanja.
Gelenderom se spušta dječaštvu u krilo.
Poljubac u ime, slavlje iz neznanja.
Izbrišimo sve što se do sad zbilo.
Duh prevaren od tijela, traži ponudu.
Za srditost i jal skutrene u celofanu.
Moglo je to bolje, hvala na trudu.
Ne, ni ovaj put ne bih zauzela stranu.
Iz mraka urliču neostvarena htijenja.
Na tuđem zidu traže izbočine.
Jedna riječ je zbogom, dvije do viđenja.
I propuh nekad zvuči kao violine.