VIGANJ I VIHOR, VOLJENJE

Voljeti može se tajno, patiti virtuozno,
Pritajiti se u kutu, sanjati tešku kišu,
Koja dođe u vrijeme kruto i neporozno,
Kada duhovi zemlje s tobom u ritmu dišu.
Saznat ćeš od njih što je ondje na drugoj strani,
Gdje je rupičast Mjesec iz kljuna ispao vrani.

Voljeti može se uvijek, i kada nisi voljen,
Kada se uzdaš u riječi, poput dukata tvrde.
I znaš na koju ranu stavljaš hren ili odoljen,
I ne mariš za one, što se zbog istine srde.
Jer u vrtloge svoje od nemira i strasti,
Kao javorov grimiz spremaš se svaki tren pasti.

Voljeti nije k’o znati, ne treba ti vještine,
Memorija te služi povremeno i mlako.
Nosiš vještičje suknje, bez straha od visine,
Željeznom žigu u vignju* predala bi se lako,
Da nosiš signaturu, da u pripadanju gineš,
Da na eterično vrijeme sve satove navineš.

Voljeti, to je biti na egzerciru* vječnom:
Razočaranju na dati da se na korak približi.
Radovati se vijesti ko dječjem zubu mliječnom,
Ne dati da te tvoj Anđeo na popisu prekriži.
Držati stražu svom pričinu, kad nađeš crva u ruži:
Voljeti i kad ne znaš čemu taj pojam još služi.

___

viganj-kovačko ognjište; egzercir- vježba borbene spremnosti

15. studeni 2026. Flora Green