
Iako je najpoznatiji tartar od goveda, on se može raditi od svih mogućih vrsta mesa, samo ne od peradi. No i pri izradi reptilskog tartara od krokodila ili zmija meso je potrebno prethodno na kratko ispeći ili poširati.
No vratimo se mi na govedo…
Pri izradi tartarca možemo biti vrlo kreativni i krajnji rezultat prilagoditi svom individualnom ukusu, možemo ići na maksimalni broj sastojaka, a možemo i minimalistički, tako da ipak bude okus mesa u prvom planu.
No bitno je samo jedno:
“tartarac je onoliko dobar, koliko mu je dobar najlošiji sastojak!”
I zato eto par prigodnih savjeta, utemeljenih za gotovo polustoljetnom iskustvu:
Izbor baze (mesa)
Iako modernizam u receptima navodi i druge goveđe rezove koje možete upotrijebiti, tartarac ipak radite isključivo od filea. Već po svojoj strukturi i velikoj količini mioglobina, samo file daje karakteristični okus kojem težimo. (Uostalom, i mojito radite od 3godine starog Havanna ruma a ne badel-ruma za kolače).
File izrežite na tanke odreske, pritisnite ih dlanom i onda režite na trakice, i zatim na male kockice. Priroda nam je dala lijepe očnjake, te nas baš time usmjerila karnivorima, pa koristimo tu blagodat: da osjetimo kako se meso trga pod našim zubima. Nekadašnja moda devedesetih godina prošlog stoljeća, “struganja mesa” potpuno je napuštena baš zbog te paštetaste konzistencije.
Ostali sastojci
Luk: koristite šalote, po mogućnosti banana-šalote. One daju daleko najfiniji okus jelu.
Kapari: kapari daju jednu trpku notu, dakle oprezno s njima. No, ubacite u igru i tekućinu kapara. Idliično odlično.
Krastavci: koristite kisele krastavce, no gledajte da su što je moguće manji. Oni imaju puno bolju strukturu. Kao i kod kapara, koristite vodu od krastavaca kako bi dobili kiseljastu notu.
Vlasac: koristim vlasac jer nema onaj penetrirajući okus peršina, već blago gorkasti. Ukoliko želite intenzivniji okus umjesto vlasca koristite onaj dio mladog luka koji iz bijeloga prelazi u zeleno.
Worcestershire: „Lea & Perrins“, još uvijek vodeći po okusu. Ovo je obavezan sastojak, već zbog samog blagog okusa inćuna.
Tabasco: tabascom kontroliramo stupanj ljutoga. Ručno rađeni “McIlhenny tabasco sauce” pravi je izbor.
Senf: “senf, ko senf…” Jes, vraga crnoga. Nabavite originalni dijon-senf, jer to je jedini koji priznaje kvalitetna gastronomija. Onaj koji imate u frižideru može služit za namakanje kranjskih kobasa i hrenofki, ali dijon je jedna sasvim druga kategorija. Razlika je nebo/zemlja. Već i zbog samog medija u kojem fermentiraju zrna senfa okus će bit drugačiji, i pripazite, dijon je mnogo jači od običnog senfa iz tube.
Ketchup: zar stvarno mislite da ketchup kojem je cijena 1 euro/0,5 l. ima pravo građanstva u vašem frižideru? I vjerujte, kad jednom kušate jedan premium ketchup rađen od SanMarzano paradajza ostat ćete bez riječi! Belberry Royal Selection San Marzano Ketchup jedini je koji ima pravo pristupa u moj dom.
Od ostalog: žumanjak za kremoznost, malo šećera da zaokruži cijelu priču, maslinovo ulje, sol i papar i sve je tu!
Ah da, i žumanjak od propalice, za dekoraciju a i baš je finog okusa…
Zamijes
Tu se krije još jedna zamka do izgradnje savršenog tartara: redosljed dodavanja sastojaka. Kao i kod palačinki, ne možes sve ubaciti zajedno pa izmiješati. To je propast.
Prvo se u meso dodaju sol i papar, te se miješa par minuta. To vrijeme je potrebno kako bi sol i papar difundirali u meso. Zatim ide crveno-žuto (ketchup, tabasco, dijon) zatim dolaze luk i kiseliši s vlasvem i na kraju žumanjak i maslinovo ulje.
I još jedan savjet: za razliku od teatralnog miješanja pred gostom, puno bolji okus dobijete kad ga izmiješate nekoliko sati prije i pohranite u frižideru. Taman vremena da sve lijepo fermentira i sljubi se.
Tartar i čaša pinot noir… di ćeš ljepše provesti sumorno jesenje subotnje poslijepodne…