Sovjeta Grubešić: 2014.

2014.

Dvijetisućečetrnaesta je

ne čujem harfe ni orgulja bruj

popadale note u suprotna

vremena bojim se svanuti će dan

iz mojih snova

ptice noge i ruke krila strašila

prokleto smrznuto jato

proklete naočale s buvljaka

oči obnevidjele pred crnilom

šavova kojima vežem

jutro i veče u jedan tren

u vreću klošara

smještam zelenilo petka

trulež tržnica i crvenilo srama

onih što trpe

dvijetisućečetrnaesta je

……….bolesna godina, još

bolesnijih nakana.

 

Komentiraj