Piše: Marijan Grakalić, fotografije: Tomislav Čuveljak

Uopće nije slučajno da je proslava 85. rođendana Marije Braut organizirana na Gornjem gradu. On je i tako oduvijek meka senzibilnih umjetnika koji osjećaju više nego drugi da je vrijeme ona kategorija svijeta koja pripada isključivo čovjeku, a tu gore u Mletačkoj ulici u ”Cinkušu’,’ još je jači dojam kako vremena ustvari ima napretek. Marija Braut desetljećima obilazi i dolazi na Gornji grad, fotografira njegove sjene i mijene i živi sa ljudima tog nevidljivog podneblja koje se razlikuje od one stvarnosti koja nema dodatnih inspiracija. Tajna je naoko jednostavna, iako to baš i nije tako. Naime, ovdje se svatko može makar za mrvicu više osjetiti svojim, pa zato i nije neobično da su gornjogradski motivi česti u Marijinih fotografija, kao što su isto tako prisutni i u fotografijama mnogih drugih zagrebačkih fotografskih autora. No, postoji još nešto što ima svojstvo urbane kulture i finog života, a to je pripadanje i prepoznavanje, nepotrebnost tumačenja i uobičajeno podrazumijevanje koje se sreće na gornjogradskim skalama i ulicama. Vrijednosti grada drugdje zaboravljene ovdje žive i postoje pa se tako tu može biti i nevidljiv i zaštićen od banalnosti i pada ispod nivoa epohe koji vlada našom metropolom.

Živjeti u svijetu kadra i ekspozicije, pratiti i snimati i velike i male događaje, mati istančani smisao za estetiku i harmoniju svijetla i sjena, dar da se zapazi i snimi ono još neviđeno i zato vrijedno, ujedno osvajati nove prostore ali i stajati na mjestu da se ne propusti trenutak, tek su neka od svojstava golemog umjetničkog talenta koji krasi radove i život Marije Braut. Njezina velika i aktualna izložba ”Nepoznati Zagreb” koja je nedavno otvorena u Umjetničkom paviljonu na Zrinjevcu nedvojbeno ju je uvrstila među klasike hrvatske europske fotografije. To će reći da je njezina estetika prihvaćena kao onaj dugovječni medij i uzor koji nije tek prolazan li trenutni hir, već ima neprikosnovenu estetsku trajnost. To se također i iz samo 15 fotografija izloženih sada Galeriji svratišta ”Cinkuš” u povodu Marijina rođendana, motiva i kadrova koji pokazuju ono njezino osobno viđenje Gronjeg grada i Zagreba koje je dovoljno snažno da posjeduje snagu jedne opće i važne estetike.

Malo što je toliko zanimljivo kao organiziranje proslave u tajnosti od onoga kome je namijenjena. Dolaze tu do izražaja razne sitnice i zbivanja kojih inače ne bi bilo. Iza neposrednog vješanja slika na zidove, naručivanja rođendanske torte, okupljanja muzikaša i prijatelja plete se čitav prije neslućeni poredak stvari kojem je cilj iznenađenje. Mislim da smo svi koji smo u tom sudjelovali uspjeli u toj namjernoj igri pozornosti kakvu zaslužuje naša legendarna fotografkinja koju je to silno obradovalo. Neprolazne fotografije Marije Braut zasigurno ne trebaju neki drugi početak, treba ih sakupljati i istraživati jer su, kao i ona sama, bitne za identitet grada i našu umjetničku stvarnost. Draga Mare, sretan ti rođendan.