Bez očekivanja

Na biciklu odvoziš predgrađa.
I znaš da se trešnje crvene tu i tamo. Od svibnja, od sunca i zemlje.
I ulice imaju svoja svjetla za kasno popodne. I svoja pričanja.
Da smo uspjeli čuti bolje – sad bi zastali da ispričamo svoje.
Iz mrazova i lutanja u zeleno polje – jurišom. Ljudi se povratkom vole- više.
Ovako je prohodno. Sanjivo je. Morsko je i oblačno.
Svi su nekud otišli – za njih ionako nedostaje srca. Kuca. Kuca.
I malo strpljenja kad mrmljaju mrmljanja. Stare. Žute se.
Više voliš prozore – gledati visoko u stare prizore. Duboko.
Za beznačajnih proljetnih snivanja. Okretati razglednice Rijeke, Splita, Zagreba…
Ponekad okrenuti neki broj – bez očekivanja.
I znati da se trešnje crvene tu i tamo. Od svibnja, od sunca i zemlje.

(Angela Bonacin, veljača 2013)