Treće ljeto

Ispod palme stare dvadesetipet godina,
leže ruže kojima je 65.
Iz davnih ljetnikovaca otišli su vozači kamiona,
Na dugoj magistrali voze nas u sredinu ljeta,
Kad u napola otvorenim cvjetovima agava
Ispadaju sjemenke budućih trajanja.
Kad smo se oslobodili straha od ovog svega,
Nebo i more su opušteno se spojili u točci
Horizonta s koje gleda nas jutro puno boja i
Cvrkuta, sve je danas, bez natruha vremena
Koje je jednom davno ostavilo dječaka samog
U velikoj kući, da tamo opet probudi život.
Treće ljeto, nema u sebi dramatike, kljun ptice
Donio je blagost popodneva u kojem nestali
Ljudi opet žive, a naša put zrije kao da je sad
Završila osmoljetka. Djeca doline.