KADA JE ZAGREB BIO ISPRED BEOGRADA U OSNIVANJU CEHOVSKOG DRUŠTVA AUTORA STRIPA ILI ZAŠTO SE TI DOGAĐAJI GURAJU POD TEPIH?!

Evo, pretposljednji dan boravka u Staroj Novalji, predvečernja poduža viber ćakula s Vladom Topolovačkim, „sedam“ tema na tapeti (među njima i ona koja se tiče činjenice da se je konačno u knjižarama pojavila monografija posvećena našem prijatelju Zdravku Zupanu)…
Kažem Vladimiru kako sam pred neki dan u svojoj dokumentaciji pronašao kako se u Beogradu, u proljeće 1986. osnovalo Udruženje autora stripa Srbije, kako je ono u trenutku osnivanja imalo 60-ak članova.
O tome sam, kažem, pisao u „Vjesniku“, „Super Strip Maxiu“, pa čak i u beogradskom tinejdžerskom magazinu „ITD“ (gdje sam imao stalnu strip-rubriku).
Prvi predsjednik srpskog udruženja bio je Žika Bogdanović (pokretač i urednik „Pegaza“ i uopće važna osoba u tadašnjem društvenom i kulturnom establishmentu Beograda i Srbije – šef „Jugoslavenske Kinoteke“), potpredsjednik je bio Ljubomir Kljakić, dok je Aleksandar Timotijević bio tajnik.
Raspitujem se kod Topolovačkog hoće li se u Srbiji obilježiti ta godišnjica.
Kaže da ne zna (zna da na nedavnom festivalu u Leskovcu o tome nije bilo ni spomena), ali da se jesenas planira nekoliko festivala stripa u Srbiji – pa da to nije isključeno!?
Pod uvjetom da se netko od organizatora tih festivala uopće „i sjeti“ osnivanja Udruženja i postojanje obljetnica.
To bi, koliko sa strane mogu primijetiti, mogla bila prava „tema“ za Međunarodni festival stripa i Mikija Pješčića koji se krajem rujna tradicionalno održava u SKC-u u Beogradu, ali kako stvari stoje niti ove godine od festivala neće biti ništa!
Spomenem Topolovačkom da se je prošle godine i u mojoj zemlji navršilo točno 35 godina od osnivanja Društva autora stripa SR Hrvatske, koje je – koliko mi je poznato – već odavno, možda već i dvadesetak godina, otišlo u „bolje prisjećanje“.
Ok, i to je život i njegova „dijalektika“, ali pitam se pitam – zašto se tijekom 2020. u Zagrebu nije niti na najsimboličniji način obilježila godišnjica osnutka prvog cehovskog strip-društva u bivšoj Jugoslaviji, što je tada bio prvorazredan stripaški, kulturni i društveni događaj.
I predstavljao je iznimno važnu „stavku“ (ili „kariku“, kako već hoćete) u etabliranju važnosti i vrijednosti samog stripa u ovdašnjoj sredini?!
Pogotovo se to pitam u kontekstu da hrvatska država i grad Zagreb kroz različite programe za strip na godišnjoj razini izdvajaju ne desetine tisuća, ne stotine tisuća kuna, nego milijune i milijune kuna (javnog novca)?!
Zar se npr. nije mogla napraviti jedna tribina, okrugli stol ili nešto slično – recimo – na bogato budžetiranom festivalu Crtani romani šou koji se održao u fizičkom smislu?!
Zar se nije mogla izdati neka knjiga, neka publikacija? Makar – skromnijeg karaktera?!
Dodatni kontekst je činjenica da su neki od najvažnijih, najaktivnijih i najzaslužnijih autora za osnivanje Društva prije 35 godina na sreću živi i dobrog (ili barem – solidnog) zdravlja.
Prvi predsjednik Društva autora stripa SR Hrvatske je bio Jules Radilović, njegov zamjenik je bio Krešimir Zimonić, tajnik je trebao biti Stanko Bešlić, iako je – koliko me sjećanje služi – na kraju odustao… Jedan od aktivnijih u radu društva bio je i Mesud Bužimkić…
Pandemija Covida-19 nije opravdanje, da se ne zavaravamo.
Zanimljivo je primijetiti da obljetnica DAS-a nije nažalost zabilježena niti u specijaliziranoj „Strip reviji Večernjeg lista“, izdanju koje je od prve do posljednje stranice posvećeno stripu, a čiji je jedan od članova uredništva upravo Jules Radilović?!
Ovako, ostaje dojam da se osnivanje DAS-a hoće gurnuti pod tepih.
P.S.
Na fotografiji: prvi predsjednik DAS-a g. Jules Radilović sa svojom suprugom gdjom Zdenkom Radilović (iz foto-arhive Veljka Krulčića), iz vremena osnivanja Društva.