O LJUBAVI

Kad otvoriš prozore,
htio sam ti reći,
kad otvoriš sve svoje prozore,
kad te udahnem duboko,
zavrti mi se u glavi kao na ringišpilu
za Antunovo,
jer kroz tvoje prozore
svijet miriši slatko,
poput lipa poludjelih od cvata koji sažima
i snove što ih taložimo za mraka
i svjetlost koja nas zacjeljuje.
I na cimet mi miriši,
na slatko od nekog šumskog, rujnog voća.
Čujem kroz tvoje prozore
sve ptice koje se vraćaju domu
zato što znaju da se studen povukla
i da će sunce duže trajati na nebu
uzdignutom u oku tako snošljivu kupolu.
Nikad nisam znao pisati o ljubavi,
uvijek mi je bilo nekako šturo
sve na što me podsjećaš
kao sjećanje, snovi ili nada
ugurati u riječi koje su premalene
i odveć krute za sve što bih znao
osjećati o tebi.
Jer: kad otvoriš prozore,
sve svoje prozore,
znam da znaš sve o meni
koji tobom putuje kao krajolikom
kojem skitnice se smiješe,
poslije o njemu pjevaju svima koji se još znaju čuditi.