Najveće mi je iskušenje oduvijek bila bezrazložnost,

Mada, nakon nekog vremena pokaže se da je i ta bezrazložnost bila s razlogom,

Montaigneovski rečeno, mi smo sačinjeni od komadića, i to sastavljenih tako bezoblično i raznoliko da svaki djelić u svakom trenutku igra za svoj račun.

Zato uživam u slabostima, uvredama, isključenjima i tjeskobama, političkim nerealnostima,

Tek kad sam slab i kad berem kupine pored puta, moćan sam i istinski human jer humanost je destruktivno odbacivanje iz sebe svega što je konstruktivno.

Biti marginalac i nomad zadaća je i sloboda genijalaca, zaboravljeno romsko proročanstvo.

Biti totalni čovjek znači biti nešto drugo,

Nešto što još nije stvoreno,

Nešto najradikalnije negativno.

Ovaj put samo je moje izmučeno ja,

posljednji Minotaur

na pozornici,

svjesna prevara,

sa bodljama na leđima, miljama daleko od novog početka,

ali ne zato što mi je stalo, nego zato jer promatram samoga sebe,

kao da nemam ni ruku ni nogu,

kao da nemam ni oči ni uši,

nego da sve to imam jer

krivo mislim.

Tvoje su misli bile uvijek negdje drugdje, dopuštale su da ih grli ništavilo.

Bila si to uvijek ona ista ti, laterna magica svećenica kulta božice Kali i, ono groteskno što je ostalo od njenih obećanja.

Bilo je čudno ležati pored tebe na krevetu s malim vrapcima slomljenih krila koje si skrivala pod jastukom pred naletima sivih pustinjskih guštera koji su me ignorirali i, glazbe koja me se odrekla prerano.

Hiljade oblika dvoličnosti, zatrpanih knjigama,

U Potemkinovom selu vulgarnog marxizma,

Zajednička prerušavanja u pajceke pred punom kantom slika mišljenja u koju je zalazilo sunce, božanstvena komedija dvaju malih srca sa svim svojim usponima i padovima, pozitivno oprimjeruju ono što negativno, pokazuju stid i, gađenje prema samome sebi; nestabilnost čovjeka u odnosu na sebe samog, njegovu prazninu.

Tek u gađenju prema samima sebi,

isuviše bliski bajkama koje smišljamo o nama samima,

od solidarnosti u bijedi i neimaštini

do solidarnosti u nesigurnosti i propasti,

zureći tupo negdje u daljinu

žudimo za slavom Boljšoj teatra u životu koji se zbiva kao da ga nema.