Prošlo je pet dana kako se izmjenjuju kiša, orkansko jugo, grmljevina i tmurni, kišonosni oblaci.

Plima je podigla more za 120cm. Lukobran spriječava da barke otplutaju prema otvorenom moru. Slike izgledaju pomalo katastrofično.

No, ima u svemu tome i nešto pozitivno. Jugo izbaci na obalu smeće koje su neodovorni tokom ljetne sezone bacali u more.

Ljetos mi nije bilo teško ponovo doplivati do obale i baciti smeće koje je plutalo i nekoliko stotina metara od obale.

Sada se more samo čisti. Tako mi kažu lokalni ribari od kojih kupujem ribu odmah nakon što barke privežu uz obalu.

Da, more se čisti, priroda sama uklanja nepotrebno smeće.

Peti dan to smeće stoji na obali, zanimljivo kako se uredno složilo u poveće grupe i samo ga treba pokupiti i odvesti, jer novim vjetrom, pogotovo burom, može ponovo završiti u moru. A ima svega: plastičnih boca, najlon vrećica, limenki od piva i sokova, suhih grana, lišća, ocvalih algi i morske trave…

Međutim, nema tko to smeće pokupiti i odnijeti na smetište.

U gradu postoji komunalno poduzeće, postoji i turistička zajednica, tu je i gradonačelnik i brojna gradska uprava.

Ne znam, a i ne zanima me što oni sada rade, čime se bave, a ako im prikupljanje smeća nije prioritet, onda ne znam što je. Ili nisam informiran ili ne znam. Zlonamjeran nisam. I izgleda da je meni, kao povremenom gostu, više stalo da ta primorska mjesta ljepše izgledaju. I da uživamo u čistom moru.

Grad je proslavio 135 godina organiziranog turizma i goste privlači sloganom: “Oaza zdravlja, mira i odmora”.

Pretposlavljam i čistoće i brige za životnu okolinu, iako se to ne spominje.

Slika govori više od tisuću riječi. Pogledajte i uvjerite se.

Dodatak:

Danas pišem dopunu objave s novim fotkama. Noćas je ponovo puhalo orkansko jugo. Nove količine smeća, a staro ga čekalo i dočekalo.

Dan sedmi: smeće je pokupljeno, nema ga više. U zadnji čas, ali na vrijeme.

Dan je sunčan, more +19C i palo je zadnje kupanje ove kalendarske godine. Barem tako mislim.

.