posle tvog odlaska s lica prolaznosti
.
sanjam neki dan kako te iščupavam teškom mukom
sopstvenom rukom zaranjam u svoj grudni koš
i vadim te
i dok te tako na dlanovima držim uplašenog
novim obličjem osvojenim
sleće nekakva vrana i odnese mi te pod nebesa
ti sada možda ne možeš ovo da pročitaš
nema te
osim u meni još uvijek
ako sa te visine ikako možeš medj ljude
vidi nekako da dodješ k sebi slećući u moje grudi
da opet sedneš na ono isto bolno mi mesto i zatisneš ga
mnogo boli
al ipak
imam neodoljivu potrebu da ti kažem
za neki dan mi je majci polugodišnjica
ako je ikako možeš tamo sresti
upoznajte se
oboje ste me voleli
spasite me iz ovog tranjanja pominjanjem
upaliću vam sutra sveće
videćete kroz plamen
koliko je sve osim ljubavi prolazno
i kako će nas sve nadrasti i nadživeti
.
zar to ne znači da opet ćemo
ovaj naglo prekinuti put nastaviti
makar ga koncem zašili
nek je i krpljen
naš je