Deset osoba večeras ubijenih na Cetinju, četvero u bolnici u životnoj opasnosti. Ubojica još nije uhvaćen. Imao je presudu za neovlašteno držanje oružja iz 2022., tri mjeseca zatvora, koja nikad nije postala pravomoćna. Dvoje ubijenih sinoć u kafiću u Arilju, blizu Užica u Srbiji. Srpski studenti novu su godinu dočekali masovno prosvjedujući tišinom po gradskim trgovima, jedini zvuk koji se iza njih čuo je sablasno tuljenje Harisa Džinovića u Beogradu. Prosvjedovali su zbog 15 osoba koje je ubila nadstrešnica novosadskog željezničkog kolodvora, koja je obnavljana kaotično, netransparentno, bez natječaja i za višestruko veći iznos od početnog, tako da je na kraju bila teška 230 tona više nego što joj je bila nosivost. U Zagrebu je prije tjedan dana poremećeni devetnaestogodišnjak uletio u osnovnu školu i zaklao dijete od 7 godina, učiteljici zadao više od 30 uboda nožem, a još troje djece teško ozlijedio. Ovo je ukupno 28 mrtvih u masovnim ubojstvima u mjesec i pol dana na relaciji od nekoliko stotina kilometara.
Slađana Bukovac: Stvarne mjere užasa
U Magdeburgu je prije 10 dana ubijeno 5, a ranjeno oko 200 osoba. U New Orleansu je sinoć ubijeno 10, a ranjeno 35 posjetitelja čuvene ulice Bourbon Street.
Sve kraće i sve površnije pamtimo ovakve događaje, zaboravljamo ih već nakon dva ili tri dana i postaju nam uobičajeni.
U izjavama političara, diplomatičnost je ustupila mjesto laži. I to je postalo normalno i uobičajeno, da se konstantno laže, ili potpuno ignorira stvarnost. Mediji su prepuni izjava, tvrdnji i tema koje nemaju ama baš nikakve dodirne točke s onim što konvencionalno podrazumijevamo pod elementarnom istinom ili činjenicama. Zbog laži se više ne gubi na ugledu, odgovornost za laž i odsustvo bilo kakvog sadržaja iz javno izgovorenih rečenica, a kamoli odgovornost za ono što se govori, posve nestaju iz javnog diskursa: brzo i okretno lažem, dakle uspješan sam. Nema posljedica, posljedice su namijenjene neprilagođenima: moralno rigidnima, prestrašenima i nesnalažljivima. Ubojice su ili psihički bolesnici ili psihopati, prvi idu u mentalne ustanove a drugi u zatvor, ovisno o “ubrojivosti” koja u društvu potpune moralne degradacije i političkog histrionstva postaje sve dvojbenija: tko je još zapravo “ubrojiv”, na koga se ili što uopće računa?
Više nitko ne razlikuje korporacijske strategije od korupcije i kriminala; kriminal je ono kad te uhvate. Ovi što ubijaju iz vatrenog oružja, potežu noževe i gaze traže svoje mjesto pod suncem, i oni bi društveni ugled i respekt, kad se već gradi na zlostavljanju, tlačenju i nasilju, računaju da su najveće gazde s najsvirepijim postupkom, manje ili više nasumičnim ubijanjem.
Noćas u Beogradu, dok je tulio odlično plaćeni Haris Džinović a šutjeli studenti od kojih je jedan koji je stajao iza novinarke u kadru nakon prosvjeda izvadio neku plastičnu zdjelicu, komad kruha i žlicu i počeo jesti, neprekidno se ponavljala fraza “paralelna stvarnost”. Nema paralelne stvarnosti, kada se pojavi više stvarnosti odjednom nastaje kaos i konfuzija. Samo je jedna stvarnost stvarna, gladnom čovjeku treba žlica, stvarnost je uvijek elementarna.
Sućut Cetinju i Crnoj Gori. Izražavanje sućuti za masakre postaje dnevna pojava. Je li sad dosta, hoće li stati na deset dana, na mjesec dana, da obitelji prođu kroz proces žalovanja prije nego krene izvještaj s narednog mjesta?
radio gornji grad 
