Kruno Čudina: 20. PISMO ZA LUKU
Luka moj, sve si ih nadživio. Ponekad se sjetim da je lako moguće da si nadživio i mene, možda i…
Luka moj, sve si ih nadživio. Ponekad se sjetim da je lako moguće da si nadživio i mene, možda i…
Barbara, pišem ovo za jednu drugu Barbaru. Za tebe ne mogu pisati, iako sam čuo o tebi. Bila si moja…
Nemoj mi reći, Monica, nemoj mi nikada reći zašto si mene odabrala. Nisam te razumio kada si mi rekla da…
Peti, sreli smo se opet. U prolazu. Više se nismo vidjeli. Pogledala si me i nisi me htjela vidjeti. Nisam…
Johnny, idemo! O da, do kraja, kakav li će to kraj biti, nemoguće mi je uopće zamisliti tu zabavu, nekoliko…
Znaš, Zlata moja, oslabjela i stara, strgala si sebe, strgala si svoj duh, svoj duh, umirila i utišala svoj dah,…
Dobra ti noć, Lu! Baš ta noć, ona luda noć u Berlinu, u onom podrumu u koji si me odvela,…
Piše: Kruno Čudina Ne izlazim više iz kuće. Skoro pa uopće. Uskoro će doći trenutak nakon kojeg nikada više, dok…
Kuća je crna Piše: Kruno Čudina Khaneh siah ast (Kuća je crna), film iranske pjesnikinje Forough Farrokhzad, iz 1962. godine,…
Imam sve manju potrebu govoriti. Naglas govoriti, razgovarati s ljudima ili im jednostavno glasno (glasom) bilo što pričati. Rastući izostanak…
Ovaj tekst je izvorno napisan i objavljen 19.11.2012. Jasno je kao dan da se ništa nije prmijenilo; dapače –…
13. PISMO ZA BOBBYA Još uvijek se dobro sjećam tog dana u Kopenhagenu, 29. travnja 1966. Bilo je to zadnji…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.