Kad vidim…
Piše: Slađana Bukovac Kad vidim što sve ljudi rade, i kako se sramote da prežive (zapravo nemam pojma rade li…
Piše: Slađana Bukovac Kad vidim što sve ljudi rade, i kako se sramote da prežive (zapravo nemam pojma rade li…
Piše: Slađana Bukovac Godinama, “Uljanik” je za medije bio utvrda. Uprava se ponašala po principu bio koje korporacije: kontaktirali su…
Ja vidim potrošeno lice žene koja je pitala je li to voz na Brezu, način na koji se okrenula, zagledala…
U nedjelju, neviđeni party u mom rodnom gradu (u poslijeratno doba sve su nas s diplomama od tamo otjerali, bio…
Grozno je umrijeti u vrijeme facebooka. Ako si anoniman, onako relativno, koliko je to već moguće u zemlji koja je…
Piše: Slađana Bukovac Po prvi put u životu uživjela sam se u taj nogomet. Napisala tekst koji je podijelilo jedno…
Ovo srebro, za koje je posve jasno da je naše zlato, otvorena je pljuska u lice, bačena rukavica, svima koji…
Piše: Slađana Bukovac Vida, to je onaj plavi, i Vukojević, u svlačionici su se javili frendovima iz Kijeva kratkim videom…
Moja generacija šuti. Šuti već dugo, u svojevrsnom je klinču. Svojedobno su bili gotovo najmlađi koje je bilo moguće mobilizirati…
Piše: Slađana Bukovac Imam taj nekakav dojam, možda pogrešan, da je postalo kontraproduktivno komentirati političke elite. Prvo, vladaju zemljom koja…
Piše: Slađana Bukovac Što je najgore sa starenjem? To što postoji sve više stvari, i sve su dulje biografije, koje…
Nedavno, prije možda mjesec dana, imala sam čitanje u Gradskoj knjižnici Glina. To je moja matična knjižnica; pod matičnim podrazumijevam…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.