Milan Fošner: Prognanik

PROGNANIK

rekla mi je da sam prognanik
ali da me ipak voli,
i rekla je da su ruke njenoga oca
bile pregrube

za njeno djetinjstvo,

a moje joj odgovaraju:
to je za nju nešto posve novo.

ja više nisam mogao piti
i bilo je previše toga što mi nije odgovaralo,
a ona je izgledala
kao da je na početku života
i ja sam se trudio da postupim ispravno:

ostavio sam je da spava
i nisam tražio ništa više,
izgledalo je
kao da je sretna
po prvi put u životu.

ostavio sam je da vjeruje u to
dok su vani
pravi prognanici
zavijali.