Povijest hrvatskog stripa obiluje paradoksima!

Bilo ih je u doba Kraljevine Jugoslavije, u kratkotrajnoj NDH-a, u razdoblju socijalističke Hrvatske i Jugoslavije, a bogami ima ih i u našem XXI stoljeću.

U jedan od tih paradoksa, odnosno u „ispravljanju krivih Drina“ uključio sam se osobno (i moja izdavačka kuća), a priča će na kraju imati po svemu sudeći svoj „sretan završetak“.

Sve je započelo u siječnju 2000. godine, nakon što se gdja Helena Klakočar Vukšić vratila kući iz Angoulemea (uz talijansku Luccu, najvažniji europski strip festival) s čak dvije nagrade za „Passage en douce“.

Radilo se o njenom debitantskom strip-albumu objavljenom na francuskom jeziku.

Album je bio vodoravnog formata, nešto manje od 300-tinjak strana, broširani uvez s klapnom. Izašao je u proljeće 1999. godine u nakladi „Freona“ iz Bruxellesa.

„Passage en douce“ nominiran je u Angoulemenu za Najbolji album stranog autora (Best foreign album), zajedno s albumima svjetski poznatih autora poput Franka Millera, Carlosa Trilloa, Scotta McClouda, Daniela Clowesa i Ruben Pellejeroa.

Helena je u tom društvu bila totalni autsajder!

I kao što smo sinoć svjedočili na maksimirskom stadionu oživotvorenju legendarnog Halid Bešlićevog stiha „ko bi rek’o čuda da se dese“ (Dinamo pobijedio Tottenham), u Angoulemeu na sveopće iznenađenje naša, tada 42-godišnja umjetnica, s amsterdamskom „adresom“, je – pobijedila!!!

„Passage en douce“ je u Angoulemeu iste godine dobio i France Info Awards, nagradu koju je dodijelio pariški Radio Info za najbolji „dokumentarni strip“.

Za objavljivanje na hrvatskom jeziku Helena Klakočar je odlučila premontirati strip iz belgijskog izdanja u formu “grafičke novele” i unekoliko prilagoditi francuski naslov albuma, koji je teško prevodiv, u „Nemirno more“.

(Usput rečeno, o tome – naslovu i značenju originalnog naslova – Helenu je prije nekoliko dana “ispitivao” i premijer Andrej Plenković, kada je u MSU posjetio izložbu “Nastavit će se… Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj”.)

No, gdja Klakočar Vukšić naišla je na problem koji nije očekivala ni u najcrnjim snovima – neovisno od „svjetskog trijumfa“ čak tri zagrebačke izdavačke kuće odbile su se upustiti u izdavanje „Nemirnog mora“.

Spas je u ovom slučaju stigao, ni više, ni manje, nego iz Beograda – nakladnička kuća „Fabrika knjiga“ i urednik Dejan Ilić pristali su objaviti „Nemirno more“, ali na hrvatskom jeziku.

Album u broširanom povezu izašao je 2008., a slijedeće kalendarske godine „Fabrika knjiga“ izdala je i nastavak – „Nemirno more 2“.

Slijedili su prijevodi na slovenski i talijanski jezik, gdje su i objavljeni 2011. – izdavači „Nemirnog mora“ su bili ljubljanski „Forum“ (urednica Katarina Mirović) i tršćanski „Comunicarte“ (urednik Massimiliano Schiozzi, pogovor je napisao Predrag Matvejević).

Ujesen 2014. producirao sam (bio sam i scenarist, da budem precizan do kraja) dokumentarac „Bešumna kretanja Helene Klakočar“, suptilno i s mjerom režirao ga je Srđan Segarić.

Tijekom rada na dokumentarcu nekako se samo po sebi nametnulo da predložim gdji Klakočar da „Vedis“ izda „Nemirno more“.

Iz tiska je izašao u kolovozu 2015., morali smo požuriti s priređivanjem albuma i njegovom štampom da bismo ga stigli predstaviti na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu, kojeg organiziraju supružnici Sibila i Sead Serdarević i njihova nakladnička kuća „Fraktura“.

Godinu dana kasnije izdao sam i “Nemirno more 2“, a nakon toga i albume „Vlaga, Sol i Mraz i drugi stripovi 1982. – 1992.“, „Zid Mediteran“ (ideja za naslov je bila moja, Helena ga je crtala pod radnim naslovom „BŠ – 72 Andrija Mohorovičić“), te „Revolt – Vlaga, Mraz i Sol“.

U proteklih pet godina „Nemirno more“ je rasprodano!

U knjižarama se više ne može doći do primjerka, eventualno se poneka knjiga pojavi u antikvarijatima ili na internet trgovinama, ali se brzo i – proda!

Stoga sam autorici predložio drugo izdanje, istina u mekom uvezu, koje je ujedno trebalo „obilježiti“ dvadesetu obljetnicu otkad je sama Helena Klakočar ušla u elitno društvo malobrojnih umjetnica stripa koje u svojim biografijama mogu navesti kako su u Angoulemeu primile za svoju izvrsnost neku od najvažnijih nagrada koja se na tom festivalu dodjeljuje.

Jedini uvjet kojeg sam kao urednik i izdavač postavio pred Helenu je bio da napravi novu ilustraciju za naslovnu stranu. I sugerirao sam motiv „njene obitelji i jedrilice“.

Nevjerojatno, ali je i istinito – Helena me je „poslušala“!

Svi koji su imali prilike imati u rukama „Nemirno more“ ili koji su vidjeli naslovnicu unisono su zaključili kako je umjetnica napravila jednu od najpoetičnijih, najemotivnijih, ali i najboljih ilustracija za neki hrvatski strip-album uopće.

Raul Švarc, vlasnik i voditelj naše najuglednije striparnice “Stripovi na kvadrat”, kaže da ima stripofila koji su samo zbog odlične naslovnice kupili (ili će kupiti) drugo izdanje “Nemirnog mora”. Neovisno od toga što od ranije imaju to prvo izdanje!

Hvala, Helena…