.

U polutami i tišini

Bez snova noći, bez mira danâ.

Lagano je zaboravljala

Moja duša u vjencu rana.

Al’ jutros, s prvim zrakom sunca

Zacvilje spomen strašnim glasom

I krv zapišta iz svih rana:

Unijeli su mi krčag vode

I prvi put sam, sa užasom,

Na mračnoj vodi ugledao

Svoj lik, ispijen, blijed, i zao.