U ZLATNIM RUBOVIMA TVOJE HALJINE
.
Popadali su kesteni
u zlatne rubove tvoje haljine.
Vješti kao mala jesen
koja te grije u magli.
.
Zagasito smeđi, pitaju te o stablu
koje su zagubili i brane ga od zaborava.
Daješ im nježniju prostirku u riječima,
oni su tvoje smeđe, crveno, žuto
i njima jesen mijenja tvoju tamu.
.
Kažeš, još mogu otvoriti prozor
prema svjetlu. Prema svijetu.
.
Ali zima će doznati sve
o kestenju koje stežeš,
zamrznuti njihovu toplinu.
.
Doći će kao ljepotica bez poljupca.
S njom ćeš pregovarati
o opstanku boja,
o želji da iskopaš život.
Zvono dobro skriveno pod ledom.