Bio je jedan od najvećih slikarskih majstora, veliki poštovatelj Rembrandta, imao je u svom ateljeu pedesetak njegovih monografija i uvijek je pratio je li objavljena neka nova u kojoj bi se mogao pronaći još poneki rad kojeg do sada nije vidio. Nijedan novinski portal nije objavio vijest o njegovoj smrti, nisu previše objavljivali ni za njegovog života. Da nije bio član kultne Biafre, još bi se manje čulo o njemu. Živio je mirno i povučeno za svoju umjetnost i svoju profesuru na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Predavao je crtanje akta i anatomiju. Za toplijeg vremena dolazio bi u Ilicu 85. svojim malim mopedom. Preskočit ću sve one osobne i privatne pojedinosti iz njegovog života za koje su znali samo najbliži prijatelji jer tako dolikuje. Moji roditelji su se osamdesetih družili s ekipom koja ga je poznavala, a budući da sam ja već tada kao osnovnoškolac naveliko crtao i izrazio želju za upisom u srednju školu za primijenjenu umjetnost, odnijeli su jednu mapu s mojim crtežima kako bi je Rudi pogledao i dao svoje mišljenje. Nakon par dana, mapa mi je bila vraćena i u njoj je na jednom listu papira Rudi običnom olovkom napisao sljedeće: puno više crtati, ne stripove (podvučeno s uskličnicima), crtati po promatranju, crtati ruke, raditi tonske skale akvarelom. Uz ovu zadnju opasku nacrtao je gradaciju tonova kao primjer. Rekao je da sam krenuo obrnutim redosljedom, prvo treba naučiti crtati, pa tek onda raditi stripove i kad skupim dovoljno novih radova, onda mu se ponovo mogu javiti. Do tada sam uglavnom slušao pohvale i uživao u tome kako se svi dive mojoj darovitosti. Rudi je bio prvi koji je bio kritičan i ukazao mi na crtačke nedostatke. Nije mi bilo svejedno ali sam prihvatio naputke i za par mjeseci odnio nove crteže u njegov atelje, malenu kuću u Jurjevskoj ulici natrpanu brojnim knjigama, glazbalima, antikvitetima i slikama. Zahvaljujući njemu sam zavolio akt. Dok su studenti crtali, tihim glasom je davao primjedbe, nekad bi komadićem ugljena sa strane lagano skicirao pojedini detalj i objasnio anatomsku strukturu koja nije bila vidljiva oku. Bilo je nužno poznavati ono skriveno i unutarnje kako bi bolje shvatili ono što se događa na površini. Puno sam naučio od njega. Modeli koji su nam pozirali na akademiji nisu uvijek bili dobri, često su bili stari i predebeli tako da ih nije bilo zabavno ni previše korisno crtati. Zbog toga sam preskakao crtanje akta i ostajao u klasi slikajući nešto drugo. Na kraju godine nisam imao dovoljno radova i Rudi mi je uskratio potpis! Rekao je da tijekom ljeta moram nacrtati tridesetak aktova pa će mi na jesen dati potpis kako bih mogao upisati sljedeću godinu. Jasno, radio sam cijelo ljeto. Nakon što sam diplomirao slikarstvo, nastavio sam slikati i crtati s namjerom da pronađem svoj put i svoj likovni jezik. Zanimale su me različite stvari i nije mi bilo nimalo jednostavo odabrati u kojem pravcu krenuti dalje. Glava mi je bila prepuna različitih saznanja koje je trebalo sintetizirati u nešto suvislo. U tom procesu traženja ponovo sam otišao do Rudija u atelje s nadom da će mi razgovor s njim nekako pomoći. Pričali smo dugo o raznim stvarima da bi na kraju Rudi rekao kako je čitav smisao slikanja i stvaranja u tome da uživaš u ljepoti sitnih pojedinosti i načinu na koji riješiš određeni motiv. Tako nekako. Onda mi je dao par velikih tuba vrhunskih Schminke uljanih boja, rekavši kako on ne koristi plavu i ljubičastu i da će meni sigurno trebati. Zbogom dobri i dragi Rudi i hvala ti za sve.