Postoji li tipičnije talijansko jelo (a da nije pizza) od tjestenine pomiješane s umakom od rajčice? Vjerojatno nema!

No kako se većina gastronomske povijesti bazira na legendama i po sistemu „rekla-kazala“, postoji dovoljno činjenica koje dokazuju da je ovo najtipičnije talijansko jelo zapravo – španjolsko!

Šok i nevjerica!

Špageti

Uvriježeno je mišljenje da je krajem 13. stoljeća špagete u Europu prvi dopremio venecijanski moreplovac Marco Polo i to iz Kine. Da ih je donio, to je istina, no to je bila tjestenina od rižina brašna. Tjestenina kakvu danas poznamo, gotovo nepromijenjena, korijene vuče s istočnog Mediterana, točnije iz Egipta i Mezopotamije. Na području današnje Italije tjesteninu su kuhali Etrušćani u 4. stoljeću prije Krista.

Al dente – naturalmente

Tjestenina skuhana “za na zub” danas je conditio sine qua non. Međutim, u davna vremena tako nije bilo. U Italiji se tjestenina kuhala do iznemoglosti. U 15. stoljeću kuhar i gastronom Martino de‘ Rossi navodi da je vrijeme kuhanja oko 2 sata. S vremenom tjestenina dobiva na čvrstoći tako da Pellegrino Artusi u 19. stoljećuu knjizi „La scienza in cucina e l’arte di magiar bene” bilježi činjenicu napuljske kuhinje, tj. kuhanje tjestenine do granice kad počnu pružati otpor zubima

Pomodoro

Do prodora rajčice u Europu tjestenina se jela sa sirom i raznim začinima. Parmezan i grana padano ulaze u igru svojim otkrićem, tj. u 12. i 13. stoljeću. O dolasku rajčice u Europu pronašao sam dva različita podatka. Prema jednom prva rajčica je stupila na Europsko tlo 1493. od nepoznatog uvoznika dok je prema drugom prvu sadnicu donio Kolumbo 1498. U oba slučaja iz pravca Meksika. Ako znamo da su Španjolski osvajači poharačili cijelu Južnu Ameriku, logično je da je rajčica prvo stupila na španjolsko tlo (iako je Kolumbo po rođenju bio Đenovez no plovio je za Kastiljsko kraljevstvo). Kako se u doba dolaska rajčice vodio dugogodišnji (1494.-1559.) španjolsko-talijanski rat, sigurno nisu Španjolci trčali Talijanima i nosili im rajčice.

I za kraj, čak se u Italiji umak od rajčice u kombinaciji s tjesteninom spominje pod imenom “…alla spagnola…” (Antonia Latini, Scalco alla moderna, 1692.)