Ama Nikvul: RAZMUĆENA VODICA

Dan kad su se iluzije raspršile bio je pakleno vruć. Ona je sve uradila se to desi. Znala je da, kad se iluzija dodvede do mrtvila, do nule, a preživi, tek onda počinje stvarnost. Lepša od iluzije. Jača od iluzije svake.

Srušiti sve da bi podigao. Ona je istina za koju se živi,ona istina od koje se živi, ona istina koja se, na kraju, živi punim plućima.

Ko je preživi, imao se rašta i roditi. Ko ne, ide u otpad. Snaga ljubavi meri se strpljenjem. Snaga strasti je razmućena vodica. Imaš oči, a ne vidiš. Osim kad stvaraš. Tada vuče ka gore. I ta je stvarnost onaj život. Pravi.

(Manitu,ljubavi moja)