Piše: Maja Milčec

NORMABEL, zeleni. Ne djeluje uopće. Bar ne još. Popila sam ga prije sat vremena i već bi trebao učinit svoje. Ali neće i neće. Ništa, čekam. Grizem nokte i nervozno čupkam pramenove kose.

Strpljen, spašen. Izlizana fraza, i neupotrebljiva, osobito za jednog neurotika koji je upravo primio loše vijesti. Neurotik na ispitu zrelosti i pameti. Kako se nositi s lošom kritikom, vidjet ćemo.

Najednom mi dođe opaka, snažna želja da zapalim cigaretu. Ali ako to učinim, ode lijepo sve u onu stvar, i višemjesečni trud i muka i sva uložena volja i disciplina i odricanje. Na jedvite sam jade nedavno prestala pušiti i odlučujem ostati karakter.

Nije mi ovo prvi put da kriziram. Ali skoro pa po prvi put da kriziram – dvije krize u isto vrijeme. Nedostatak inspiracije za pisanje i očajnička potreba za nikotinom.

Izgubljena sam i prazna ko crna rupa bez dna. Totalno bez ideje, bez vjere, bez nade. Imala sam ja kojekakvih kriza u životu, al nekako mi je ova današnja posebno gadno sjela. Valjda zbog južine i gripe koja bogtepitaj zašto – ne prolazi.

E moj dragi Joža Horvat, počivao u miru, tebi sam dala zavjete ustrajnosti u pisanju, „svaki dan jedna kartica“.Život je potrošiv i lako se kvari, ko sirovo meso ili kravlji sir ako ga zaboraviš staviti u frižider. Bezvezna asocijacija, ali eto, uvjerih se. I kad mi je bilo najteže u životu, kad sam mislila da više nemam snage, da sam promašeni slučaj, da sam antitalent i luzer, da su svi drugi bolji od mene i kad sam htjela dići ruke od svega, odustati, dići se i sve ostaviti, ipak sam ostala sjediti za kompom, otvoriti svoj „frižider“ i napisati tu famoznu „Jožinu“ karticu. Pa makar bila zakurac. Trgala sam papir, bacala tekstove u smeće, brisala svoje žvrljotine s hard diska, ali nikad nisam odustala.

Kritizirali su me i pljuvali, govorili mi da loše pišem, da nisam duhovita ni nadarena i znala sam biti u teškim bedovima zbog toga, ali preživjela sam. Jer kad jednom baciš kocku i kreneš, povratka nema. Pa ti biraj. ‘O’š bit pičkica ili večerati sa bogovima.