Ili je ipak dobrota bez cijene,
Sestrinska briga, materinsko bdijenje?
Da plodove nam čuva dragocijene,
Dok hud sjeverac u planini stenje?

Prolaziš kraj nje, pružaš ruku željnu,
I vidiš ono, što oduvijek želiš.
Tjeskobu, patnju, il’ skrb starateljnu;
U svojoj duši mjesto joj ucijeliš.

Pa stihom pipkaš, on ti mjeru kroji,
I on je opet od pogleda brži.
Obznanjuje ti da pred tobom stoji
Anđeo Božića, jabučaste srži.

31.prosica 2018., Flora Green