Utakmice bez publike

U kafiću na rubu grada,
Samo kelnerica, tri mušterije.
Rakija, kuhano vino i veliki ekran.
Lopta leti od jednog do drugog kraja,
Nitko je ne prati pogledom osim
Tog jednog gosta, koji čeka slavlje.
Goool, viče u tišini kamernog teatra,
I stadioni su prazne kladionice, klupe,
Igra na travi, kiša, vjetar, bez pljeska,
Bez dodira očiju koje strepe, iz blizine.
Raspršeni u svojim kuhinjama, gledaju
Nogometnu utakmicu kuhari tjedna,
Bunceki, kiselo zelje, krvavice.
Stijeg vijori na praznom nebu iznad kuća,
Dižu se ruke uvis i opet padaju. Egal.
Kraj je blizu, ili će trajat naširoko, dok
Je još kmica, i dok su ulice kao razrovane
Pukotine, škrape po kojima ljudi ne hodaju.
Gool, viče gost u birtiji, druga dvojica ga
Gledaju, kelnerica nosi dvije runde na stol.
Bez publike, svjetska bol.