.

Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.

Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti

i čučati i doći ću pijan.

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu, šta

tako gledaš u mene?

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za trista godina,

pa zar je to neko vrijeme?

Past ću na prozor u spodobi jednog besprizornog

razrokog fotona. Posadit ću se u obliku

prašine, spale nekom s cipela,

na prag tvojih vrata.

A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi

scene. Ljubavnike

ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.

I ostavit ćemo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.

Ta pusti me već k sebi, pa pusti me već, zašto ti

to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je

grozno dugo, pa ja ću usahnuti umrijeti umrijeti ću od

žalosti, ta molim te ipak otvori ili ću ti ta vrata razvaliti,

kožu ću ti izgrepsti, oči ću ti iskopati

ljubavi moja.

KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA

Pa, koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima

spavala? i što su ti govorili? i kako, kako je bilo?

Ostavi me na miru.

Čuješ, daj mi mira, fućkam na te tvoje

fotografije spremljene u kutiju od cipela

pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena u šavovima i na

policama pod rubljem, prestani,

prestani, idi konačno, kao nepodnošljivu muhu

slijedim očima tvoj lik po svim kutevima,

idi,

izleti kroz prozor, s propuhom, idi, nemam vremena,

moram se naspavati, idi, rasplini se,

rastopi se tamo u toj narančastoj lokvi pod svjetiljkom,

izgubi se među slovima ove glupe knjige

koju čitam.

idi, ne volim te, ništa ne želim, ništa te ne pitam,

ne zanima me,

fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve i sijed

i sijed ću te još voljeti, no za ime isusovo

koliko,

koliko si ih imala?

.