Kako je broj 11 još od antičkog vremena bio oznaka za blesane, nekom je palo na pamet da baš 11.11. u 11 sati i 11 minuta započne karnevalsko vrijeme, vrijeme blesavljenja… vrijeme krafni (pokladnica)! E sada su zle i pogane ženske jezičine imale nasušnu potrebu da se umiješaju pa su taj dan (blesana) proglasile “imendanom svih muškaraca”.
Jako smiješno, eto grohotom se smijem!
Iako se pokladnice, odnosno krafni prodaju cijelu godinu, nekad su se konzumirale isključivo za vrijeme poklada. Savjet za sve koji se, poput mene, upuste u krafen-avanturu: osim pravovaljanog recepta, bez dobrano zahajcane kuhinje nema ni pravih krafni. Jer, krafni se prže u znoju lica svoga! I to u maslacu.
Krafni su uvijek bili izuzetna poslastica. Iako su prvi put klasificirani 1486. godine u knjizi “Red i disciplina bečke građanske kuhinje” receptom koji je gotovo isti kao i danas, neki zaflekani zapisi datiraju još iz 13. stoljeća.
Zanimljivo je da je za potrebe Bečkog kongresa (1815.) pod vodstvom Fürsta von Metternicha, a na kojem su se nanovo krojile granice Europe isprženo 10 milijuna krafni. Poznato vam je od nekud ime tog Metternicha?? Da…da… to je onaj austrijski političar zahvaljujući kojem imamo i Sacher tortu.
Recept
Na 500 grama brašna pomiješa se ono što austrijska kuhinja zove „dampfl“: (1 paketić germe, 70 grama brašna, 1 žlica šećera i malo toploga mlijeka…diže se oko 10 minuta). U smjesu se doda: 50 grama šećera, 3,5 dcl mlijeka i 5 žumanjaka. I onda dolazi lupanje do besvijesti: prvo mikserom a zatim tehnika upumpavanje zraka kuhačom. Kad se počnu stvarat mjehuri u tijestu, lupetanje je gotovo. Zatim dolazi faza dizanja tijesta (oko 1 sat), valjanje (na pobrašnatu dasku) na debljinu prsta pa ubacivanje u vruću maslačnu (po mogućnosti) masnoću. Okretanje u trenutku kad se počinje nazirati tamni rub.
Pravi krafni moraju imati četiri karakteristike: da su prženi u maslacu, da imaju svjetliji rub na sredini, da su šuplji i da su punjeni pekmezom od marelica. Sve ostalo osim marelica je svetogrđe… (nutellama, vanilijama si punite croissante).
Počevši današnjim danom, a zaključno s fašničkim utorkom (koji je šetajući datum jer ovisi o Pepelnici, a Pepelnica pak o datumu Uskrsa, a Uskrs o količini mjeseca) počinje tzv. peto godišnje doba.
Zanimljivost za kraj:
Pred tridesetak sam godina čitao u austrijskim novinama da je jedan salzburški slastičar uhapšen jer je varao ljude tako što je stavljao premalo pekmeza u krafne! Cijeli je slučaj zapravo otkrila porezna uprava jer im se nije poklapao broj prodanih krafni s količinom kupljenog pekmeza od marelica. Inače je financijski sve bilo čisto.
Ne bu nas niko jebal!