U nedjelju je preminuo Pjer Vukelić (1942.), novinar i čuveni glas radijskog etera koji je obilježio čitava desetljeća. Vesela večer, Zeleni Megaherc, Crvena jabuka, Plavi pingvin, 25. sat – samo su neke od emisija koje je uređivao i vodio na neponovljiv način. Mi mlađi od njega smo mogli samo naučiti kako steći ležernost i bez imalo sustezanja svako javni nastup pretvoriti u doživljaj. Pjer je u svoje doba bio velika faca zagrebačko novinarstva i života, specifičnog i jedinstvenog u medijskom prostoru naviklom da se svakodnevno bori za slobodu javne riječi i otkačeni način iznošenja vijesti i stavova različitim od onih koje je zastupala vladajuća nomenklatura. Nema danas više te živosti i poleta, snažne potrebe da se bude jedinstven, ujedno zabavan i ozbiljan, naravno slušan i zato utjecajan. U tome je Pjer bio pravi majstor. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih vodio je legendarnu emisiju ”Posljednji krici iz kavane” prenoseći razgovore i raspoloženje iz brojnih birtija našega grada direktno u eter. Često me zvao u te hedonističke sesije. Javljali smo se iz Baltazara na Novoj Vesi, iz Starih krovova, iz Krovova u Buzinu koje je držao legendarni teolog i gostioničar Ivan Kranjčina i s raznih drugih mjesta. Ponekad bi naletjeli sada pokojni Željac Malnar ili Srećko Jurdana, a pričalo bi se o svemu. Politika, knjige, filmovi, hrana – što reći, čisti Facebook onog vremena, ali radijski. Negdje u prvoj polovici devedesetih kada su učestale ”čistke” i komponiranje medija po novoj nacionalnoj osnovi, Pjer je otišao u mirovinu i od tada se za njega sve manje čulo. Polako su posljednji krici iz kavane postajali sve dalji i tiši, da bi se eto sada i ugasili. Fala ti za sve dragi moj Pjer, počivao u miru.