Stjepo Martinović: BLAGDAN SVETOG JERONIMA
Piše: Stjepo Martinović Ne znam što mi je bilo… Nisam žurio, a ni bio dekoncentriraniji nego inače. Ali, eto jesam…
Piše: Stjepo Martinović Ne znam što mi je bilo… Nisam žurio, a ni bio dekoncentriraniji nego inače. Ali, eto jesam…
Piše: Stjepo Martinović Kad sam prvi put zamijetio toga visokog i blago pogrbljenoga muškarca gornje-srednje dobi u crnom – od…
PIše: Stjepo Martinović Još se jednom potvrđuje da – ‘imamo Hrvatsku kakvu smo željeli’: zemlju indolentnih građana, razočaranih – velikih…
Piše: Stjepo Martinović S Ivanom Badovincem dijelio sam najoporiji zagrljaj srednjoškolskih godina, mučno zajedništvo nalik bratimstvu sijamskih blizanaca – u…
Piše: Stjepo Martinović Domenico Sorgo samo jednom je u životu, i to potkraj dugih svojih ljeta, napustio mjesto na koje…
Piše: Stjepo Martinović Kao da je u „ementaleru“ mojih košmara vidjela previše „rupa“ ispraznih radosti, boginja koja se s mračnom…
IŽULA – JADRANSKA IKARIJA? Tajna dugovječnosti stanovništva jednoga pučinskog otoka… tema novopg romana Stjepa Martinovića GOSPINA TRAVA, iz koga donosimo…
Piše: Stjepo Martinović Stanovnici makedonskog glavnog grada Skoplja nemalo su se iznenadili kada su ugledali kip bivšeg jugoslavenskog predsjednika…
Piše: Stjepo Martinović Može li u nekom trenu ne biti više onoga za koga nitko ne bi stavio ruku u…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.