Piše: Edit Glavurtić Dide Marin bio je centar mog djetinjeg svijeta. Bile su tu još i Mama i Baba, koje…

Počelo je vrijeme kiša. Ne onih zelenih, proljetnih na kojima se rado kisne, nego teških, jesenjih, koje teško mirišu na…

Piše: Edit Glavurtić „Znaš, moji tata, mama i sestra su ti od potpuno iste sorte, tri mračnjaka koji samo kukaju,…

Piše: Edit Glavurtić Nisam od onih koji psuju, jer to jednostavno nije moja priroda. Ružno mi zvuči kad čujem psovanje,…

Piše: Edit Glavurtić Da životu. Da ljubavi. Da toleranciji. Da dobroti. Prekrasan je osjećaj uvečer mirno zaspati. Kad znam da…

Piše: Edit Glavurtić Rijetko mi se obrati imenom, umjesto toga kaže „ružo moja“, a ja se rastopim od miline jer…

Piše: Edit Glavurtić Bila je to divna torta, sklad aromatične mrke podloge od maka prekrivene šumskim voćem i želeom. Uz…

Piše: Edit Glavurtić Kad bih zastala da zahvalim najvažnijim ljudima svoga života, tko bi oni bili? Čije su zasluge, tko…

Piše: Edit Glavurtić Prije par dana u Rijeci je malena djevojčica, dvogodišnjakinja, umrla od predoziranja lijekovima, antidepresivima. E, sad! Da…

Piše: Edit Glavurtić Dobro se sjećam priče koju je jednom ispričala profesorica Mirjana Krizmanić, a meni je nakon što sam…

Piše: Edit Glavurtić Često čovjek provede godine u blizini drugog ljudskog bića vjerujući kako ga poznaje, a zapravo, vidi samo…