Sanja Klaić – Jarun u tišini srca

Jarun u tišini srca

klopot vesala, i ruganje patke
šapat lišća i pucketanje grana
žubor vode i dječja vika
uzvik oca i labudov gak.
škriputanje bicikla i povik trenera
bebin plač i uzdah majke.
tiho struganje rola
i zvon oblutaka, zveket stakla
i zuj pčele i lepet krila
krik vrane i šuštaj trave.
pljusak skoka i brundaj motora
cvrkut ptica i rzanje konja
i zrik i gugut i kreket.

vitki čamci, vitka vesla,
ostavljaju plitke, vitke tragove, parajući vitke, srebrne trake.
kao jedan zamahuju.
kao jedan se ustežu. kao jedan se šire. kao jedan zamahuju.
njih osmero,
kao jedan.

zaranjam u toplinu jezerskog ljeta
kao drevni mistik jezero se krije
u toj nepokolebljivoj neprozirnosti
i daruje me žutim cvjetovima
kao da sam mu djevojka.
što sve krije, to ne želi pokazati
ranim se jutrom krotko otkrije tek kratko
možda ne uvijek, sigurno ne svakom.

(Sanja Klaić, 2013,
Slikovnost: Sanja Šantak)