NIŠTA NIJE KAO ŠTO SE ČINI (NOTHING AS IT SEEMS)
.
Kad čuješ „čudnovate istine“ šapat,
ti ćeš plakati , ti češ grcati.
Svojim suzama spojit ćeš
dan koji prestaje,
sa danom koji se rađa.
Vezat ćeš bljesak slabosti,
za stub svoje svjetlosti, a
s tebe će nebeske varnice frcati.
Od toga kreni, jer
ništa nije kao što se čini.
Istina je čudnovata, i
„zato treba život u igri proživjeti, a
ne igru u životu proigrati!“
(citat iz romana „Čudnovata istina“)
Istina je sastavljena od sfera, i
slojevita je kao glavica luka,
Kad skinemo jedan sloj
otvori se jedan novi,
sve dok ne dođemo do atoma,
i jezgre u koji je zbijen
jedan Novi Univerzum,
koji još nije rođen.
Kažu da je smisao života traganje za smislom.
Dakle, poenta je u traganju.
A traganje je istovremeno i putovanje.
Putovanje oko Svijeta za 80 dana,
putovanje u Središte Zemlje, putovanje u Sebe.
(Ako smo igdje stigli, stigli smo iznutra,
glase stihovi benda EKV).
Smisao je kategorija duha.
Da ne postoji smisao,
ovaj Svijet bi bio poput jednog satnog mehanizma
a ljudi lutke, i voštane figure.
Fluidna priroda duha unosi u ljudsku stvarnost,
svijest o čovjekovoj poziciji,
ukalupljenoj u kičmu Univerzuma.
Svijest o našoj prirodi sazdanoj
od zvjezdane prašine.
Međutim, ukupna stvarnost jedna je fatamorgana,
jedna projekcija lažnih slika.
Kad pređemo sve prepreke labirnita
kojim se krećemo, mi saznamo
da je on bio zasnovan na iluzijama.
Shvatimo da je sve bilo laž.
A smisao nam se pojavi u sljedećem labirintu,
baš kao da nas tu čeka istina i prava stvarnost.
Svijet nije onakav kakav nam se čini,
jer smisao se otvara kroz pogled:
prvi pogled, drugi pogled, treći pogled na Svijet,
i smisao Realnosti zadobija nove konture.
Toliko se „čudnovate istine“ krije
u tom zapažanju, da ništa nije
onako kako izgleda, ili se čini.
Ljudsko oko, Univerzum je SFERA.
Sposobnost Univerzuma da posmatra samog sebe,
i mogućnost da jedna virtualna stvarnost
bude osvjedočena.
Ljudsko oko zasnovano je na smjeni:
Unutrašnjeg Rakursa i na uvijek novoj Perspektivi.
U tom procjepu između Unutrašnjeg i Vanjskog,
baš tamo gdje se Unutaršnje uliva i prevodi i Vanjsko,
i obrnuto gdje se Vanjsko prevodi i uliva u Unutrašnje,
konstruira se i jedan tako nejasan i fludan pojam,
kakav je SMISAO.
Psihodelija, i pometnja u emocijama,
posljedica su smisaonog vakuuma.
A prije ili kasnije uronimo u jedan oblak
u kojem je kondenzovan Besmisao i Haos,
koji nagriza Harmoniju.
Stvarnost zasnovana na kruženju,
jednom dođe u stanje košmara,
razbijanja skladnog kruženja,
i bjesomučnog srljanja Atoma Prostorom.
To su kosmičke smjene,
kojima je podložan i ovaj Svijet jer,
jedan Svijet dođe do ivice,
i stanja Raspadanja – Stvarnosti.
Dok se istovremno jedan drugi,
novi Svijet bori da uspostavi vlastito kruženje,
i vlastito vrijeme.
A Stari svijet kao lukavi viještac
teži da se pređe u duh – Novih Svjetova,
i tako da nastavi život.
Tek je jedno sigurno,
da ništa nije onako kako izgleda (nothing as it seems).
A pravo putovanje kroz tunele Univerzuma
još nije ni počelo.
Prava kriza kruženja materije i energije,
još nije nastala
(jer Svijet i dalje posjeduje potencijal obnavljanja).
I zato, ako ponovo čuješ „čudnovate istine“ šapat:
ti ćeš plakati , ti češ grcati.
Svojim suzama spojit ćeš:
dan koji prestaje,
sa danom koji se rađa.
Vezat ćeš bljesak slabosti,
za stub svoje svjetlosti, a
s tebe će božanske varnice frcati.
.
(Na slici: Marko Tulije Ciceron je u antičkom Rimu bio državnik, odvjetnik, politički teoretičar, filozof i veliki rimski govornik, jedan od najvećih pravnika i državnika svih vremena.)
.
Sarajevo, 08.10. 2023.
radio gornji grad 
